U staroj školi u Trošmariji još uvijek stoji jedan tihi svjedok vremena — istrošeni drveni prag na ulazu.
Preko njega su od davne 1891. godine prelazile generacije djece. Male cipelice blatnjave od seoskih puteva, drvene klompe, poderani opanci, pa kasnije školske tenisice… Tisuće dječjih koraka urezalo je svoje tragove u njega, toliko da se prag s godinama doslovno udubio pod težinom života. 
Tko zna koliko je uzbuđenja, straha i dječjeg smijeha prošlo preko njega. Koliko je prvašića drhtavih ruku prvi put zakoračilo u školu, a koliko njih posljednji put izašlo noseći uspomene na djetinjstvo.
I taj prag koji danas djeluje običan, zapravo čuva više priča nego mnoge knjige.
Mještani kažu da ovo nije bio prvi prag koji se potrošio. I oni prije njega, stari drveni i kameni, nestajali su pod koracima djece koja su svakodnevno dolazila učiti slova, brojke i život. Kao da je svaka generacija ostavljala dio sebe u tom komadu drveta…
Kasnije je izgrađena nova škola. Vrijeme se promijenilo, sela su utihnula, a djece je bilo sve manje. Danas se zgrada koristi za potrebe mjesnog odbora i okupljanje mještana, ali stari prag još uvijek stoji na svom mjestu — nijem, istrošen i ponosan. Kad ga dotakneš rukom, kao da možeš osjetiti prošlost.
Kao da još uvijek čuješ dječji žamor, zvono za početak nastave i korake koji trče prema učionici.
Jer neka mjesta ne čuvaju samo zidove — nego uspomene cijelog jednog sela. 
POVIJEST ŠKOLSTVA U TROŠMARIJI
Prve tragove organiziranog školstva u Trošmariji nalazimo još davne 1887. godine. Tada je, zaslugom župnika Ignata Martinca, ustrojena škola. U studenom iste godine otvorena je Naredbom Kraljevske zemaljske vlade, Odjela za bogoštovje i nastavu od 23. rujna 1887.
Škola je s radom započela u župničkoj gospodarskoj zgradi koja je za tu namjenu preuređena.
Do 1887. godine djeca ovog kraja školu su pohađala u Dubravama i Lešću na Dobri. Nakon otvaranja nove škole, novoustrojenoj školi pripala su naselja Maria Trost (Trošmarija), Popovo Selo, Bartolovići, Mirići, Duga Gora, Otok, Malik i Mateše.
Kraljevska zemaljska vlada sagradila je novu školu 1891. godine (na fotografiji), a ranije spomenuti župnik Ignat Martinac bio je učitelj prvih sedam godina.
Gotovo stotinu godina kasnije, sagrađena je nova škola koja danas stoji prazna i djelomično devastirana zubom vremena i neodržavanjem. Srećom, mještani Trošmarije, godinama uređuju „staru školu“ i njen okoliš, uz podršku i pomoć Grada Ogulina i vlastitim ulaganjima i odricanjima. Stara škola, nekad mjesto okupljanja i školovanja mladih, danas je okupljalište cijelog kraja. Slobodno možemo reći da sve počinje i završava u njoj. Slave se rođenja, krstitke, obljetnice, ali se narod okuplja i na karminama i onim manje radosnim trenucima. Zahvaljujući mještanima, stara škola svake je godine sve uređenija i nadamo se da će takva ostati i u budućnosti…
Tomislav Lipošćak
